YAN WU
- ARTISTIC HUB MAGAZINE

- Sep 12
- 5 min read
KINA | UJEDINJENO KRALJEVSTVO
Slike kao mostovi između vremena
Umetnost Yan Wu otvara prostor između tradicije i savremenosti, između Londona i Pekinga, gde svila i tuš postaju polje filozofskog istraživanja. Njene slike oblikuju prirodu kao most ka sećanju, a simbole pretvaraju u nova značenja. U njima se prepliću kultura i lično iskustvo, tišina i otpor, introspektivnost i društveni komentar. Razgovor sa njom otkriva kako drevni motivi ptica, cveća i Gongshi kamenja mogu da progovore na način koji pripada današnjem vremenu i da pokažu koliko umetnost ostaje živa kada je posmatramo kroz sadašnji trenutak.

Živite i radite između Londona i Pekinga, povezujući dva sveta kroz slikanje, keramiku i pisanje. Vaš rad istovremeno čuva i istražuje tradiciju, ali je otvara savremenim pogledima. On odražava duboku posvećenost materijalima, filozofsku radoznalost i želju da motivi iz prirode i kulturnog nasleđa progovore na nove načine.
U svom umetničkom iskazu opisujete l’entre (intersticijalnost) kao konceptualni okvir svoje prakse. Kako ste došli do te ideje i na koji način ona utiče na Vaš izbor motiva i način konstruisanja kompozicija?
Moje ideje o l’entre razvijale su se dok sam se suočavala sa tenzijom između tradicije i modernosti u svom radu. Počela sam od slikanja ptica i cveća, stila ukorenjenog u tradicionalnim temama i obrascima. Umesto da odbacim to nasleđe, privukli su me njegovi simboli kao izvori inspiracije, ali sam želela da im priđem na način koji širi njihova značenja umesto da ih ograničava. Tu je okvir l’entre postao ključan. On mi omogućava da elemente poput Gongshi (kamenova koje su cenili kineski učenjaci) ili bambusa odvojim od njihovih uobičajenih simboličkih uloga, da ih izolujem ili rekontekstualizujem tako da lebde između prikaza i apstrakcije. Kompoziciono me vodi da stvaram prostore koji odolevaju konačnosti: fragmentisane, slojevite ili prelazne, koji više nagoveštavaju stanje na pragu nego završenu i zaokruženu sliku. Na taj način, l’entre ne oblikuje samo motive i kompozicije već i preispituje šta slikanje može da bude – više od fiksiranog prikaza kulturnih simbola, ono postaje prostor pregovora, gde se nasleđene istorije mogu uzdrmati, reinterpretirati i ponovo osmisliti u odnosu na sadašnjost.

Tradicionalni materijali poput tuša, mineralnih pigmenata, svile i rižinog papira često se pojavljuju u Vašem radu. Šta vas privlači ovim medijima i kako ih koristite da unesete savremene teme u svoju praksu?
Tuš, mineralni i biljni pigmenti, kao i svila, koriste se još od davnih vremena, od 475–420. godine pre nove ere. Privlače me ne samo zbog svoje trajnosti, već i zbog uloge filozofskih posuda: oni odražavaju taoističke ideale prirodnosti, ravnoteže i jedinstva sa kosmosom. Za mene je rad sa ovim materijalima dijalog sa kulturnom sintezom u kojoj su estetika i metafizika uvek povezane. Ptice i cveće naslikani prirodnim supstancama stvaraju ciklus prirode, čovečanstva i umetnosti.
Umesto da slike kačim na tradicionalan način, ostavljam ih razapete na drvene ramove, stvarajući prostor između svile i zida koji ističe njenu providnost. Ponekad ivice upijaju slučajne pigmente, stvarajući kontrast sa delikatnim motivima i napetost između kontrole i slučajnosti. Na taj način sam materijal postaje aktivan, izlazeći iz okvira tradicije u prostor gde se istorijske tehnike susreću sa savremenim eksperimentisanjem.
Lična iskustva zauzimaju važno mesto u vašoj umetnosti. Kako ona ulaze u vaše slike i oblikuju njihove narative?

Moje lično iskustvo kao umetnice u svetu kojim dominiraju muškarci prirodno oblikuje priče koje prenosim kroz svoj rad. Nejednakost polova često se ogleda u ograničenim prilikama i suptilnom utišavanju, što otežava slobodno izražavanje. Kao odgovor, koristim simbolički jezik kineskog slikarstva, gde su biljke i kamenje odavno povezani sa ljudskim vrlinama. Bambus, sa svojim šupljim i uspravnim stablom, predstavlja integritet, dok Gongshi simbolizuju plemenitu uzdržanost i duhovnu dubinu. Reinterpretacijom ovih simbola stvaram novi narativ koji izaziva njihova tradicionalna značenja. Oni deluju kao kamuflaža, istovremeno skrivajući i otkrivajući, naglašavajući napetost između spoljašnjih ideala i stvarnog iskustva. U tom procesu simboli više ne učvršćuju postojeće hijerarhije, već stvaraju prostor u kojem različiti glasovi mogu da se pojave. Na taj način lična iskustva utkivam u rad, ne kroz direktnu autobiografiju, već kroz transformaciju nasleđenih slika u mesta otpora i reinterpretacije.
Putovanja su važan deo vašeg istraživačkog procesa, posebno kada proučavate istorijska dela u njihovom izvornom okruženju. Možete li podeliti primer putovanja ili susreta sa umetničkim delom koje je ostavilo snažan utisak na vas i vašu praksu?
Leta 2019. posetila sam Nacionalni palata muzej na Tajvanu da vidim izložbu Of a Feather Flocking Together: Birds, Flowers, and Fruit in Melodic Harmony. Tokom studija na Kineskoj akademiji umetnosti u Hangdžouu 2009. godine poznavala sam samo reprodukcije remek-dela iz dinastije Song, poput onih koje je objavljivala izdavačka kuća Nigensha Co., Ltd. Videti ta dela uživo deceniju kasnije bilo je preobražavajuće iskustvo. Potezi četkicom otkrivali su suptilne ritmove i teksture koje nijedna reprodukcija nije mogla u potpunosti da prenese, a uključivanje fotografija stvarnih ptica uz slike pokazalo je kako su umetnici kroz vekove proučavali prirodni svet sa podjednakom preciznošću i maštom. Doživljaj je bio još snažniji zbog svesti o istoriji dislokacije tih dela – od njihovog premeštanja tokom japanske invazije 1931. do njihovog konačnog doma u Tajpeju. Stajala sam pred njima sa osećajem krhkosti i izdržljivosti kulturnog pamćenja. Taj susret me je naveo da shvatim da slikanje nije samo vizuelna praksa već i posuda istorije, migracija i opstanka, spoznaja koja i danas oblikuje način na koji reinterpretiram tradicionalne simbole u svom radu.
Priroda – ptice, biljke, Gongshi – iznova se pojavljuje u vašim slikama. Kakvo značenje ovi motivi imaju za vas danas i kako govore savremenoj publici?
Ptice, biljke i Gongshi česti su motivi u kineskom slikanju ptica i cveća. Iza njihovih detaljnih oblika krije se simbolika koja odražava taoističku i konfucijansku filozofiju i usmerava ponašanje. Kada ljudi usvoje te vrline kao lične principe i pridržavaju se visokih moralnih standarda, oni doprinose stabilnom društvenom poretku. Moj cilj je da preoblikujem priču, ponekad i da preispitam izvorne simbole, kako bih pokazala da ono što učimo može biti iluzija. Treba da prepoznamo uticaj koji ti kulturni simboli mogu imati na društvo. Ne postoje fiksirani simboli; ljudi im dodeljuju značenja prema sopstvenom izboru.

Vaše slike su opisane kao prostori meditacije i tihog otpora. Šta za vas znači taj „tihi otpor“ i kako biste želeli da ga posmatrači dožive?
Iako motivi potiču iz tradicionalnog kineskog slikanja, istražujem način na koji bi trebalo da tumačimo i da odgovaramo na simbole oblikovane kulturom i filozofijom. Ti simboli služe kao oruđa za uticaj na ponašanje ljudi i uče ih da njeguju vrline poput poštenja, integriteta i uspravnosti, kroz personalizovane prikaze biljaka i životinja u umetničkim delima. Moja namera je da tim motivima dam novi oblik glasa, nekonvencionalan i otvoren, koji podstiče ljude na drugačije razmišljanje. Gongshi se mogu prikazati kao razigrani, duhoviti ili pohlepni; bambusova šuma može nagoveštavati potencijalni rizik; ptice, a ne ljudi, mogu vladati svetom, slično višeperspektivnom pogledu u kineskim svicima, gde ne postoje stroga pravila za posmatranje sveta. Želim da tradicionalnim motivima dam narativ otvorenog kraja, umesto da ostajem vezana za njihova prvobitna značenja.
U susretu sa Yan Wu postaje jasno da umetnost može da bude prostor slobode i otkrivanja. Njeni radovi spajaju prirodu i kulturu, tradiciju i savremeno iskustvo, stvarajući mesta u kojima simboli dobijaju novu energiju. Svaka slika otvara put za drugačije tumačenje, za introspektivno i univerzalno istovremeno. Snaga njenog stvaralaštva leži u sposobnosti da ono što je vekovima bilo obeležje jednog kulturnog nasleđa postane inspiracija za nove priče i savremene glasove.









