top of page

ISIDORA ĆALDOVIĆ

  • Feb 25
  • 9 min read

Makeup artist & visual creator


Isidora Caldovic, Ah Magazine

Isidora Ćaldović radi na granici tame i sjaja, između kontrole i igre. Njeni radovi oslanjaju se na teksturu, sloj i kontrast, uz opsesiju detaljem koja se vidi već na prvi pogled.


Njena priča počinje u modi, vodi je iz Beograda u Bolonju, a zatim se širi u šminku, specijalne efekte i vizuelne narative u kojima lice postaje platno, a identitet materijal za istraživanje. Njeni radovi kombinuju sirovost i preciznost, barokne reference i savremeni izraz, senzualnost i nelagodu. Najjače se čitaju u detaljima, u načinu na koji spaja ekstrem i eleganciju, a da sve ostane tačno u njenoj logici.


U ovom razgovoru govori o procesu, o potrebi za ličnim pečatom, o tami kao prostoru slobode i o šminki kao sredstvu izražavanja, a ne ulepšavanja.


Priča se razvija oko stvaranja, izbora i načina na koji se gradi sopstveni vizuelni jezik, sloj po sloj.


Vratimo se na početak. Moda te je prvo povukla iz Beograda u Bolonju. Šta si tada tražila, a šta si usput shvatila o sebi i svom ukusu?


Još sa 16 godina znala sam da želim više, samo tada nisam znala šta to tačno podrazumeva. Možda i danas nemam jednu, finalnu definiciju, ali znam u kom pravcu idem.


U Bolonju sam se preselila 2019. godine. Tražila sam nova iskustva, širenje vidika, novu avanturu i promenu. A šta može biti veća promena od odlaska iz sopstvene države? Tražila sam nove kulture, nov način života i samostalnost. Naučiti da budeš sam sa sobom nije nimalo lako kada si na svom terenu, a pogotovo kada odeš negde preko.

U početku je bilo kao na filmu: sve mi je išlo uz dlaku, stvarale su se prilike, otkrivala sam nova poznanstva, bilo je zabavno. I danas jeste, ali tada je postojala velika doza naivnosti. Onda se dogodila korona. Smatram da je ona svima nama bila prekretnica, raskrsnica ili jednostavno most koji smo morali da pređemo da bismo stigli do neke nove destinacije.


Lepota je u oku posmatrača i svako od nas ima svoju viziju lepog i privlačnog. Mene su oduvek privlačile nesvakidašnje stvari, pomalo nastrane. Privlačila me je i hrabrost da budeš drugačiji, bez obzira na to šta ljudi oko tebe misle.

Usput sam otkrila da sam upravo to i postala, iako sam negde podsvesno uvek težila ka tome. Shvatila sam da nisam za svakoga, a i da ne želim baš svakog u svom okruženju. Iako sam vrlo komunikativna i otvorena osoba, imam potrebu za alone time, a ta se potreba godinama povećava. Tada se vraćam na fabrička podešavanja i tada najbolje stvaram.

Nazvaću to stvaranjem, jer je svaki vid izražavanja, po mom mišljenju, stvaranje. Stvaranje lepog, stvaranje ekscentričnog, ponekad morbidnog i grotesknog, ali uvek stvaranje. To je postalo deo moje svakodnevnice, i u tim trenucima se osećam najpotpunije. Živo.


Samim tim su se moji ukusi menjali iz godine u godinu, ali je uvek postojao jedan element koji danas već smatram delom svoje ličnosti. Crnina, tama, darkness, kako bi se to reklo na engleskom. Postoji određena vrsta slobode u tami i u svemu što je dark. Crno će uvek biti crno, a kombinacije su beskrajne. Može biti elegantno, seksi, napadno, ekstremno i može se prilagoditi svakom tipu ličnosti.


Moj ukus se i dalje razvija. Mislim da je čarobno otkrivati nove stvari, destinacije, ukuse, teksture, kombinacije boja i generalno upoznavati sebe iznova, na različitim nivoima. Ukusi se menjaju, kao i svet oko nas, a to je jedna od mnogih draži prolaska vremena.

Moda ti je bila polazište, a zatim je šminka postala tvoj glavni način izražavanja. Kada si shvatila da kroz nju možeš da razvijaš svoj vizuelni jezik?


Isidora Caldovic, Ah Magazine

Rekla bih da je to definitivno bio period nakon korone. Kada sam bila mlađa, donekle sam je prezirala. Ko bi to rekao kad bi me danas video? Apsolutno niko, ali to je istina. U početku su to bili cirkoni koji su taktički bili lepljeni po mom licu, a zatim su došle šljokice.


*Pro tip: ako želite da šljaštite, šljokice koje se koriste za nokte su pun pogodak! Najpre nanesite tanak sloj lepka za trepavice ili, još bolje, lepka za šljokice (ako niste navikli, možete osetiti određenu težinu na kapku ili delu lica na kom nanosite gliter, ali se brzo navikne), pa nakon što se malo prosuši nanesite šljokice. Et voilà! Sjaj koji traje dok ga ne skinete. Jednostavno, brzo i efikasno, tri omiljene stvari čovečanstva.


Elem, šljokice su drugi deo mog identiteta, pored tame. Znam, hodajući sam paradoks. Volim ekstreme. Iz krajnosti u krajnost je nekako uvek bio moj izabrani put. Kad je tama tu, šljokice još više dolaze do izražaja. Kontrasti su privlačni, a igra svetla i tame je davno poznata priča.


Nakon šljokica došle su boje i oblici, a zatim i različite teksture. Malo po malo, moja znatiželja po pitanju šminke pretvorila se u nešto novo, u potrebu za ličnim pečatom i načinom izražavanja. Ta potreba me je dovela do IAM: Institute of Art and Make Up u Bolonji. To je škola preko koje sam stekla diplomu, odnosno sertifikat, za profesionalnog šminkera, a potom sam kroz nju upoznala svet specijalnih efekata. Otvorila mi je nove vidike, upoznala me sa novim tehnikama i divnim ljudima, a na tome ću biti večno zahvalna.

Postoje li umetnici ili radovi koji te inspirišu više kroz način razmišljanja nego kroz stil?


Definitivno! Kada je reč o šminkanju, to su sigurno Mei Pang, Danessa Myricks, Ellis Atlantis, James Vincent, Joey Elliot, Ophelia Liu, Yan Fang, Vanessa Davis… Lista može ići u nedogled, ali recimo da su ovo neki od mojih omiljenih.


Kada su u pitanju ostali umetnici, Lady Gaga je na prvom mestu, a onda posle nje dolaze ostali. Steven Meisel, Marius Sperlich, Rihanna, Henrik Aa. Uldalen, Dolaana Davaa, Darya Krutsyuk, Jack Vettriano su samo neki od umetnika koje smatram uzorima i stalnim izvorima inspiracije.


Svako od njih ima svoj pečat i način razmišljanja koji smatram vrlo intrigantnim i zanimljivim. Njihovi radovi te nekako privuku, nateraju da gledaš i razmišljaš, ili pak da slušaš.


Zatim knjige… večni izvor inspiracije, jer si osuđen na reči i sopstvenu maštu. Priceless. A tu su i epohe. Barok, na primer, imao je prilično veliki uticaj, pogotovo na moje poslednje kreacije.


Isidora Caldovic, Ah Magazine

Kada počinješ novi rad, koji je tvoj prvi konkretan korak i kako iz njega razviješ ceo look?


To dosta zavisi od samog looka. Za svaki je početna stavka neki koncept, koji mi dolazi u različitim oblicima. Nekad je to slika u glavi, ponekad osećaj ili reč, a nekad je povezan sa određenim umetničkim delom ili paletom boja. Mogućnosti su bezbrojne. Nakon toga dolazi faza istraživanja, ujedno i moj omiljeni deo procesa.


Pinterest mi tada postaje najbolji prijatelj. Preko njega radim vizuelno istraživanje, koje smatram podjednako važnim kao i klasično, literarno istraživanje, ako se čitanje različitih tekstova i knjiga uopšte tako može nazvati. Ponekad zaista provedem sate i sate na Pinterestu, kako mi nijedan detalj ne bi promakao. Ah, detalji. Za mene su izuzetno važni. Obožavam ih. Verujem da se mnogo toga oko nas svodi upravo na detalje. Takođe verujem da slučajnosti ne postoje, sve ima svoje mesto i sve se dešava, slaže i odvija sa razlogom.


A onda postoji i druga strana stvaranja. Jednostavno sednem ispred ogledala i u glavi osetim potrebu za određenom bojom, pa poželim da tog dana nosim baš, recimo, plavu ili crvenu. U takvim trenucima prepuštam se osećaju i rukama, i puštam maštu da radi svoje. Takvi momenti umeju da budu vrlo oslobađajući, jer izlaze iz okvira klasične šminke i ne pripadaju standardima beauty šminke. Imaju svoju dušu, a meni donose veliko rasterećenje.

Koristiš maske, slojeve, 3D elemente i jake teksture. U kom delu procesa najviše uživaš i koja veština ti je najviše otvorila vrata da radiš ovako složene radove?    


Isidora Caldovic, Ah Magazine

Ne bih izdvajala svoje veštine kao bitne ili manje bitne. To je, u suštini, moj lični portfolio svega što sam naučila od malena do danas.


Nikada mi nije bio problem da „isprljam ruke” zarad umetničkog stvaranja. Oduvek je postojala potreba za izražavanjem, i verujem da mi je školovanje u sferi mode mnogo pomoglo i oblikovalo me za dalje. I po pitanju teorije boja, i kroz isprobavanje raznih tekstura, tehnika, i svega ostalog. Verujem da mi je to dalo hrabrost da šminkanju priđem iz drugačijeg ugla, i da ga više ne posmatram samo kao ulepšavanje, već i kao izražavanje i istraživanje sebe i sveta u kom živim. Kao postavljanje ličnosti, menjanje ličnosti, zabavu i igru. Mogućnosti su beskrajne, i zbog toga sam zavolela nešto prema čemu sam ranije imala otpor.


Najviše uživam u momentima oslikavanja. Mogla bih da sedim ili stojim satima i radim na detaljima. Skup različitih tehnika, boja i tekstura donosi ogromnu satisfakciju po završetku bilo kog rada, i to teško umem da prikažem rečima.

Maska sa lobanjom i zlatnim ornamentima, nastala u okviru tvog diplomskog rada iz specijalnih efekata, deluje kao jedan od najsloženijih radova koje si do sada uradila. Koliko je vremena bilo potrebno da nastane, kako si joj pristupila od prve ideje do završne forme i šta ti je bilo najvažnije da u tom procesu sačuvaš?


Da, u toj sferi definitivno bih rekla da je to jedan od mojih najsloženijih radova. Celokupan proces je trajao možda godinu dana, jer sam imala predavanja jednom nedeljno, ali kada se svede na srž projekta, rekla bih da je aktivan rad trajao oko 2 do 3 meseca.


Oduvek sam volela anatomiju i lobanje, nekako me je to uvek intrigiralo i privlačilo (jedna od omiljenih serija dok sam odrastala bila mi je „Bones”). Iako dosta ljudi tu tematiku smatra morbidnom jer je vezana za smrt, ja je doživljavam i kao priču o životu. Bez kostiju ne bismo mogli da funkcionišemo, a bez lobanje naš mozak i sve što nam se nalazi u glavi ne bi bilo zaštićeno.


Moj prvi karakter se zove „Kraljica smrti”.

Kad nam je profesor prvi put napomenuo da pravimo svoje karaktere, meni, naravno, ni na kraj pameti nije bilo da uzmem karakter koji već postoji u filmskom svetu ili u bilo kom drugom svetu specijalnih efekata i da ga dupliram. Htela sam nešto svoje. Moralo je da bude dark, da ima rogove, želela sam elemente baroka, i da sve to ima određenu težinu. Da bih dobila taj regalski, kraljevski feeling, dodala sam zlato. Htela sam da spojim strah i eleganciju u jedno. Da nešto što je većini ljudi zastrašujuće može biti podjednako lepo i zapanjujuće.


Isidora Caldovic, Ah Magazine

U diplomskom radu sedukciju posmatraš kao psihologiju i moć, pa to prevodiš u modni jezik. Šta ti je u tom projektu bilo najvažnije da kažeš, i gde danas vidiš nastavak tih tema u svom radu sa šminkom i specijalnim efektima?


Zavesti nekoga, samim tim, znači imati moć nad njim. Ipak, to nije onoliko dramatično koliko zvuči.Svako od nas, u neku ruku, želi da bude zaveden nečim ili nekim. Samim tim, svako od nas može biti zaveden; pitanje je samo šta nas pokreće i zadovoljava. A znati time da barataš, šta je drugo nego moć? U zavisnosti od konteksta ili osobe, to može imati pozitivne ili negativne posledice.


Zavesti nekoga da mu se dopadne vaša misao ili ideja nije nimalo naivno niti lako. Neki su imali sreću da se rode sa tom sposobnošću, a neki su je razvijali kroz iskustvo i učenje. Zato su ljudi trošili minute, sate, dane, mesece i godine na različita istraživanja, psihološka, fizička i materijalna. Danas postoji ogromna arhiva informacija na tu temu.


Samim tim, proceniti šta neka osoba želi da ima na svom licu nije nimalo jednostavno. Kada imaš klijente koji ti daju beskonačno poverenje, a ti se, u neku ruku, „igraš” sa njihovim licem, to nosi veliku odgovornost. Tada se „igraš” i sa njihovim identitetom. Tu zavođenje stupa na snagu, suptilno ili direktno, pogotovo kada neko ne zna tačno šta želi.


Kada su specijalni efekti u pitanju, važi isto, samo je polje nešto šire i opcije su slobodnije, jer je cela poenta promena na vizuelnom planu. Sloboda da mašti dam prostor i da ona bude ta koja zavodi. Našim delima, a ne više samo rečima.


U suštini, umeti se ophoditi sa ljudima je izuzetno važna stavka na svakom polju, sa kim god da radimo i gde god da se nalazimo. Imati sposobnost da se procene određene situacije i da se postupi prikladno, po mom mišljenju, od suštinske je važnosti i utiče na sve u našem okruženju.

Kad pogledaš gde si sada, posle akademije i mnoštva dodatnih edukacija, šta ti je u ovom trenutku najuzbudljivije i kuda bi volela da ideš dalje?


Isidora Caldovic, Ah Magazine

Iskreno? Činjenica da za koji mesec uzimam motor, haha.


Šalu na stranu, volela bih malo više da se usmerim ka editorial šminki i samoj modnoj sceni. Bilo bi mi jako zanimljivo da radim i na nekom fantasy projektu, sa ludačkim karakterima, to bi bilo baš kul realizovati. Film je tu kao opcija, svakako, ali još nisam sasvim sigurna da li želim da idem u tom pravcu. Svako iskustvo je priča za sebe.


Za sada mi je primarni fokus na društvene mreže, da vidim šta sve TikTok i Instagram mogu da mi ponude. Verujem da mogu dosta.

Težim ka tome da šminka, i generalno umetničko stvaranje, postanu moja svakodnevna realnost u profesionalnom smislu. To mi je trenutna misao, ali ko zna šta će mi sve život ponuditi na tom putu.



Kod nje se sve svodi na jedan izbor: da lice posmatra kao prostor slobode. Nekad kroz tamu i rogove, nekad kroz šljokice koje „rade“ najjače baš kada su uz crno, a nekad kroz boju koja tog dana dominira. Od mode do specijalnih efekata, ona gradi svoj vizuelni jezik kroz proces, kroz istraživanje i kroz detalje kojima se vraća iznova.


A šta dalje? Editorial šminka i modna scena su joj sve bliže, fantasy projekti je ozbiljno vuku, a film ostaje opcija koju još meri. A između svega toga stoji njen način rada: koncept, istraživanje, detalj, pa tek onda završni look.



Isidora Caldovic

bottom of page