INTERAKTIVNA UMETNOST
- ARTISTIC HUB MAGAZINE

- Jan 5, 2024
- 3 min read
Updated: 2 days ago
Susret tehnologije, emocije i ljudskog prisustva
U savremenom svetu, gde se granice između stvarnog i virtuelnog sve više brišu, interaktivna umetnost zauzima posebno mesto. Ona prevazilazi tradicionalni odnos između umetnika i publike, pretvarajući posmatrača u aktivnog učesnika. Delo više nije samo predmet koji se gleda – ono postaje iskustvo koje se živi.
Zamislite da ulazite u galeriju. Umesto da samo posmatrate slike ili skulpture, nailazite na delo koje reaguje na vaše prisustvo, pokret ili dodir. Svetlost se menja dok prolazite, prostor odgovara na vaš ritam disanja. To nije naučna fantastika, već stvarnost interaktivne umetnosti – forme koja briše granice između tehnologije, emocije i čoveka.

Rain Room – hod po ivici nemogućeg
Jedno od najpoznatijih dela savremene interaktivne umetnosti je instalacija Rain Room studija Random International, prvi put predstavljena 2012. godine u londonskom Barbicanu.Posetioci u ovoj sobi hodaju kroz kišu – ali ne kvase se. Zahvaljujući sistemu senzora, kišne kapi prestaju da padaju tačno tamo gde se osoba nalazi. Ova iluzija kontrole prirodnog elementa stvara gotovo meditativan doživljaj. Kiša postaje dijalog između umetnosti i tehnologije, između tela i prostora.
Yayoi Kusama – beskonačnost u ogledalu
Japanska umetnica Yayoi Kusama, poznata po svojim beskrajnim sobama ogledala, stvorila je instalacije koje su postale sinonim za interaktivnu umetnost. U njenim Infinity Mirrored Rooms posetilac se nalazi u svetu refleksije i svetlosti, okružen beskonačnim ponavljanjem sopstvenog odraza.Svaka osoba doživljava prostor drugačije, zavisno od pokreta i kuta iz kog posmatra – umetnost i posmatrač postaju jedno. Kusamina dela su introspektivna putovanja u kojima granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta nestaje.

Rafael Lozano-Hemmer – puls kao umetnost
Meksički umetnik Rafael Lozano-Hemmer koristi tehnologiju da stvori interaktivne instalacije koje spajaju individualno i kolektivno iskustvo. Njegovo delo Pulse Room sastoji se od stotina sijalica koje pulsiraju u ritmu otkucaja srca posetilaca.Kada posetilac stavi ruku na senzor, njegova frekvencija pulsa prenosi se na svetlo koje treperi u ritmu njegovog života. Na taj način, svako postaje deo umetničkog dela – doslovno i simbolično.
Lozano-Hemmer i u drugim radovima, poput Voice Tunnel i Border Tuner, koristi svetlo, zvuk i prostor kako bi istražio teme povezanosti, identiteta i granica. Njegova umetnost je most između ličnog i kolektivnog, između tela i tehnologije.
Umetnost koja dotiče dušu
Interaktivna umetnost nije samo vizuelni doživljaj. Ona poziva na introspekciju i dodiruje emocije. Učestvovanje u umetničkom procesu može imati terapeutski efekat – pomaže ljudima da izraze ono što ne mogu rečima, da se oslobode napetosti i pronađu spokoj u susretu sa svetlom, zvukom ili pokretom.Kada umetnost reaguje na nas, ona nas podseća na sopstveno postojanje, na naše mesto u prostoru i vremenu.
Granice koje ne postoje
Interaktivna umetnost nije ograničena samo tehnologijom. Ona je spoj nauke, dizajna, psihologije i filozofije. Svaki novi projekat postavlja pitanje: gde počinje umetnost, a gde završava posmatrač?
Kroz radove umetnika poput Kusame, Lozano-Hemmera i mnogih savremenih stvaralaca, interaktivna umetnost postaje dijalog između publike i dela, između stvarnog i digitalnog sveta. To je umetnost koja ne traži da je posmatramo, već da u njoj učestvujemo.
Dok tehnologija napreduje, granice interaktivne umetnosti se šire. Možda ćemo uskoro moći da razgovaramo sa umetničkim delom, da ono oseti naše misli, ili da zajedno stvaramo novu dimenziju izraza.Jer između svetlosti, zvuka i dodira, umetnost ostaje ono što je oduvek bila – prostor gde se čovek susreće sa sobom.
Photos: Rain Room - Random International - Photo credit:Tom
Yayoi Kusama "Infinity Mirrors" exhibit, Hirshhorn Museum and Sculpture Garden, Smithsonian Institution, Washington, DC - Photo credit: Adam Fagen


